TEMA XVI.

 

Okrugli stol u Rabu (Rab) 8. svibnja 2009. g.

«Hoće li baština antifašizma ostati bez baštinika?»

Poštovani!

 

         Prijavio sam dvije teme:

 

(1) Povijesni razlaz 1948, sa staljinskim totalitarizmom i

 

(2) Rodoljubno svećenstvo u NOB-i

 

No, malo ću se udaljiti od toga, zato vam u početku čestitam sutrašnji dan -  Deveti svibanj 1944. g. – uspostavu nove Federalne Države Hrvatske – najvišeg dostignuća NOB-e na hrvatskom području. I umjesto mene kao ondašnjeg komunistu, dajem riječ šibenskom biskupu Mileti, koji je prilikom blagoslivljanja  prve vlade tadašnje FDH u Splitu 14.04.1945. g, rekao: « «Danas u ovom gradu Splitu na povijesnom i svečanom imenovanju prve vlade Federalne Države Hrvatske u Federativnoj Jugoslaviji, mi biskupi naših primorskih biskupija, sa svojim svećenstvom, čestitamo... prvoj vladi Federalne Hrvatske ... izražavamo našu zahvalnost i svim našim hrabrim borcima NOV-e sa svojim proslavljenim vođom ... Titom, a osobito onima,koji požrtvovno položiše svoje živote za domovinu... Bila sretna i od Boga blagoslovljena Federalna Država Hrvatska. (Slobodni dom HSS-ov, 19.04-45.)

 

U početku te naše prve obnovljene hrvatske države, Titovi komunisti počeli su sa svojim programom: po prvi puta na ovim prostorima ozakonili su ravnopravnost žena s muškarcima i prve su se žene pojavile u netom blagoslovljenoj hrvatskoj vladi!

 

Uz te činjenice dodat ću iz drugog priloga – da je u NOP-u sudjelovao 141 katolički svećenik (bez pravoslavnih) da su  od njih 47 ubili hrvatski fašisti – ustaše! (Petešić: «Katoličko svećenstvo u NOB prema Arhivskim dokumentima ARH)

 

         Budući da sam u zadnji čas čuo za čudan «prilog» Rabljanina, književnika Slobodana Novaka, ostavit ću moje teme i nešto reći o tom «prilogu».

 

Gospodin S. N. ima pravo na svoje mišljenje kao i ja na suprotno mišljenje –  ukoliko su  ta mišljenja  u okviru Ustava i zakona RH. Nije međutim korektno da se takav esej, s igrarijama o tiskarskim greškama i nizom optužbi bez dokaza podastire takvom skupu kao što je ovaj rapski.

 

Gospodin S.N. tvrdi da je «komunizam» zločin gori i od    fašizma i da se ni bivši komunisti  ne mogu smatrati antifašistima, zato smo ovdje svi «idejno ofucani, kontaminirani i stoga nekompetentni»! I ne samo to, navedeni pripadaju «aboliranom i oproštenom zločinu», koji ih «blago rečeno odvlači u lijevi  tabor»! (Tu smo u ovo predizborno vrijeme!) I onda sam sebi uzvikuje: «Komunizam je njihova tekovina, a antifašizam naša!» I žali  što se «ne priznaje (njima) uvjerenim antifašistima  da (su) iskreni, ako smo ujedno i antikomunisti!» Iako ne poznaje Tuđmana, za razliku od mene, dodaje mu ono što nije nikada rekao, prešućujući da je on bio s razlogom optuženi ratni zločinac kao i S. Milošević. Naše klatarenje  «po bihaćima i jajcima» također mu je «prijevarno».

 

         Čudno je da njegov Tuđman nije predvidio u Ustavu RH Novakov «antifašizam», nego je kao temelj RH utvrdio naš «zločinački antifašizam»! Čudno je da S.N. ne zna da je u Ustavu RH utvrđeno da nitko nije kriv dok mu se to u zakonitom postupku pravomoćno ne utvrdi. I da za postupak nije nadležna «Jogurt revolucija», već hrvatsko pravosuđe!

 

         Čudno je da čovjek od pera ne zna da komunizma  nikada i nigdje nije         bilo, da je u nas najprije bio državni, a kasnije samoupravni socijalizam sa standardom – porast hrvatskog DP 1947-1974. za 7,3 puta ili najviši (sa slovenskim) u Europi! (v. B. Horvat) Širu informaciju vidi u EJ br. 5/1988. g. pod «Hrvatska».

 

Valjda je taj gospodin čuo za osnivača komunizma Karla Marksa i njegov «Manifest komunističke partije». Čuo je valjda za obavijest Hine – da je njem. TV na uzorku od 1,800.000 gledatelja utvrdila da su prva trojica najzaslužnijih ljudi za njem. narod u cjelokupnoj povijesti – K. Adenauer, Martin Luther i Karl Marks – ispred Goethea, Bethovena i dr.  Ako je zavirio u filateliju, vidio bi da je demokršćanin Adenauer o 150. godišnjici Marksova rođenja (1968.g.) izdao dvije poštanske spomen-marke s Marksovim likom. Previše bi bilo da ga uputim na studije ekonomike i filozofije u cijelome svijetu.

 

Dodat ću – da je g. S.N.  mogao pročitati  u N.L. (3.11.93) izjavu tada aktualnog Pape Wojtile: «Zagovarači kapitalizma zatvaraju oči pred dobrim stvarima koje je ostvario komunizam:borba protiv nezaposlenosti, briga za siromašne ...» Najkompetentniji Stepinčev biograf fra Aleksa Benigar ističe da je «Stepinac uvijek naglašavao – i komunisti su naša braća, mi ih moramo ljubiti. Jeste li razumjeli? Mi ih moramo ljubiti!» (708) Iako se Stepinac nije toga držao, ja ovdje iznosim samo činjenice koje svatko može provjeriti.

 

          Gospodin S.N. nije naveo gdje su i kako djelovali njegovi «antifašisti» i da li su oni ili Titovi antifašisti vratili Hrvatskoj i njegov rodni otok. No, on nije ni demograf, dapače ignorira vrhunske demografe ing. V. Žerjavića (Hrvata) i B. Kočovića (bos. Srbina,emigranta) koji su utvrdili približno jednake brojke žrtava 1941-1945. na području b. SFRJ. Poslijeratne žrtve – osim za Jasenovac – preko 75.000 – poimenično i onda zbirno nitko nije utvrdio. Nekorektno je negirati činjenicu da sam ja već u srpnju 1990. g. u Več. listu, Novom listu i dr. osudio sve i naše partizanske zločine i tražio opću suradnju kroz odgovarajuću međunarodnu komisiju. Fašistički sljedbenici su to odbili – da bi mogli manipulirati mrtvima.U tom cilju g. S.N. izmišlja poslijeratni logor u Jasenovcu iako su paralelne istrage Slavka Goldštajna i mene dokazale da tamo nakon rata nikakvog logora nije bilo.

 

Bagatelizirajući «bihaće i jajce» dokazuje da je S.N. protiv uspostave hrvatske države u tada jedino mogućem obliku. Ne kaže koju i kakvu su Hrvatsku oni planirali i što su realno učinili – ako su rodoljubi kao ugledni teolozi dr. Ritig i nadbiskup Josip Pavlišić.

 

Na II. zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom u rujnu 1943. g. kanonik dr. Ritig  «vidno uzbuđen pohvalio je uspjehe NOV i tada se okrenuo delegaciji KPH i dodao: »A za sve to vama hvala, dragi naši komunisti, jer vi ste dali najveće žrtve i ostvarili ono za čime su težili najveći sinovi hrvatskog i srpskog naroda,,,» (Vjesnik, 30.10.43.)

 

Nadbiskup Josip Pavlišić izjavio je prema N.L. (od 11.02.97.) u (Stepinčevom) Krašiću, među inim i ovo: «Moramo zahvaliti Bogu, ali i mudrosti i odvažnosti Josipa Broza Tita, koji se odupro engleskom generalu Alexanderu i njegovim nastojanjima da Istra ne pripadne Hrvatskoj...» I zatim; «Istina je slijedeće, Josip Broz Tito  dao je ustanoviti Ustav iz 1974, g,  po kojem se svaki narod  mogao odijeliti iz zajednice Jugoslavije, a to je bila legitimacija s kojom je naš narod išao u borbu za slobodu...»

 

I taj pamfletist, izgubljen u prostoru i vremenu vrijeđa Tita na najprizemniji način – u skladu sa svojom «kulturom»!

 

Ne znam da li je  pisac ovog pamfleta čuo što je antifašizam od ovih glasovitih Nobelovaca:

 

Romain Rolland (Francuz) 1936.: «Čovječanstvo! Čovječanstvo! Tebe zovem! Zovem vas, ljude Europe i Amerike, u pomoć...U pomoć nama! U pomoć samima vama! Ne dajte da ubijaju žene i djecu, te dragocjenosti svijeta...!»

 

Rabindranath Tagore (Indijac) 1936.:»Potrebno je zadati udarac tom neljudskom, razularenom mračnjaštvu, rasnim predrasudama, ratnoj računici i apologetici rata. Treba spasavati civilizaciju pred poplavom barbarstva...»

 

Nekako u isto vrijeme oglasio se i Maksim Gorki s pitanjem: «Na čijoj ste strani vi, majstori kulture?» To ja ovdje pitam predmetnog gospodina!

 

         Gospodin S.N. nije naveo gdje su i kako djelovali njegovi «antifašisti» i da li su oni ili Titovi antifašisti vratili Hrvatskoj i njegov rodni otok.

 

         Bagatelizirajuću «bihaće i jajce» dokazuje da je S.N. protiv uspostave hrvatske države u tada jedino mogućem obliku. Ne kaže koju i kakvu su Hrvatsku oni planirali i što su realno učinili – ako su rodoljubi kao ugledni teolozi dr. Ritig i nadbiskup Josip Pavlišić.

 

Na II. zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom u rujnu 1943. g. kanonik dr. Ritig «vidno uzbuđen pohvalio je uspjehe NOV i tada se okrenuo delegaciji KPH i dodao: »A za sve to vama hvala, dragi naši komunisti, jer vi ste dali najveće žrtve i ostvarili ono za čime su težili najveći sinovi hrvatskog i srpskog naroda…» (Vjesnik, 30.10.43.)

 

Nadbiskup Josip Pavlišić izjavio je (prema N.L. od 11.02.97.) u (Stepinčevom) Krašiću, među inim i ovo: «Moramo zahvaliti Bogu, ali i mudrosti i odvažnosti Josipa Broza Tita, koji se odupro engleskom generalu Alexanderu i njegovim nastojanjima da Istra ne pripadne Hrvatskoj...» I zatim; «Istina je slijedeće, Josip Broz Tito  dao je ustanoviti Ustav iz 1974, g,  po kojem se svaki narod  mogao odijeliti iz zajednice Jugoslavije, a to je bila legitimacija s kojom je naš narod išao u borbu za slobodu...»

 

U Ustavu (NN br. 41/2001.) u čl. 28. stoji – «Svatko je nedužan  i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo, dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.» U članu 29. kaže se da je za to nadležan neovisni i nepristrani sud, a u članu  31. – da nitko ne može  biti kažnjen za djelo koje  prije nego je počinjeno nije bilo   utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom.»

 

U Kaznenom zakonu RH (NN br. 110/97) u članu 156. kaže se za «genocid» - «Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ... ili da ih se prisilno raseljava  ... kaznit će se ...»

 

Prema podacima Zavoda za statistiku RH broj stanovnika Hrvatske  (u Titovim granicama)  povećan je 1948-1991. g. sa 3,756.807 na 4,784.265 ili za 26,65%.

 

Po podacima prof. Branka Horvata, jedinog ekonomiste s ovih prostora koji je bio predložen za Nobelovu nagradu, Hrvatska je u 37 godina (1947-1984.) povećala svoj društveni proizvod 7,3 puta što je bilo (uz Sloveniju) najveće povećanje u Europi!

 

Dakle, «genocid» je izmišljotina onih koji su ga na ovim prostorima stvarno provodili.

 

Tito je odmah po preuzimanju KPJ 1937. g. postavio – da je nacionalno pitanje u Jugoslaviji «revolucionarno pitanje» za razliku od velikosrpskih snaga u KPJ za koje je to bilo «ustavno pitanje». Što to znači možemo ovdje raspraviti. (Prof. Sima Milošević, zašto 1937. nije osnovana i KP Srbije – Dušan Lukač:Radnički pokret, Beograd, 1972.)

 

Vrijedi navesti  pozdrav  23. «Španjolaca» iz Gorskog kotara:

 

«Glavnom odboru Komunističke stranke Hrvatske - Antifašisti, simpatizeri i članovi stranke  iz Gorskog kotara, nalazeći se u redovima Španjolske republikanske vojske, a u slavom ovjenčanim bataljonima «Dimitrov» i «Đaković», sa svog sastanka šalju stranci, vodstvu, kao i cijelom hrvatskom narodu svoje plamene antifašističke pozdrave! Salud!

 

         Potomci Matije Gupca, čuvari slavnih tradicija seljačke bune, sudionici nepokolebljive i odlučne borbe svog naroda za slobodu i demokraciju, svijesni su da i ovdje nastavljaju njegovo djelo i odlučno smo riješeni ustrajati u borbi do konačna pobjede…

        

         Odobravamo sav rad stranke i veselimo se, kad ćemo obogaćeni iskustvom stečenim ovdje  moći koristiti svome radnom narodu i svojoj napaćenoj domovini. Venceremos! (Muzej revulucije, Zagreb)

 

Ugled nekog državnika pokazuje se i na njegovom sprovodu. Nedavno preminulom austrijskom predsjedniku Kleistelu prisustvovali su predstavnici 40 država, Titovom sprovodu iz 127 država, Tuđmanovom – nitko značajniji!

 

Usporedimo sada Titov  hrvatski govor 1937. g. i onaj 1974. g. (konfederalni Ustav SRH).

 

         1937. g.: Osnovavši KSH Tito je napisao: “Komunistička stranka Hrvatske ispisala je na svojoj zastavi kao prvu i najpreču zadaću: borbu za nacionalnu slobodu hrvatskog naroda uz naglasak “Hrvatski komunista  nije neki “internacionalista” koji visi u zraku, nego je on komunista-Hrvat, koji se svim silama zalaže za pobjedu hrvatskog naroda i bratski sporazum sa srpskim radnim narodom.” (Proleter, 1 i 11/1937)

 

         1974. g.: Hrvatska je država sa svojim državnim (ne administrativnim!) granicama, koje se mogu mijenjati samo odlukom Sabora. Ona samostalno odlučuje o savezima s drugima i izlasku iz saveza uključujući i Jugoslaviju!

 

-      U tom Ustavu imamo: grb je «povijesni hrvatski grb» (bolji od današnjeg – ima more, klasje i sunce!), zastava kao oduvijek, himna je «Lijepa naša domovina», u «službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.» (čl. 11 i 12.)

 

-   U prvi Ustav Federalne Države Hrvatske 1944. g. u Topuskom – u vidu «Deklaracije o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske» unosi: «Žene uživaju sva prava jednako kao i  muškarci».«Pravo birati i biti biran ima svaki građanin i građanka, koji  navrši 18 godina života.»  (bilo je 21 godina, a Maček je za BH pripremio zakon do 23. godine!)

 

Učvršćenju hrvatskih državnih granica pomogao je i s Helsinkijem 1975. g.  iste godine  i Osimskim sporazumom  s Italijom.

 

         Učinio je prve korake za uključivanje Federacije u europske integracije EEZ i dr.

 

Žrtve po Žerjaviću: u Hrvatskoj je 1941-1945. poginulo 65.600 partizana – hrvatskih građana, bez poginulih iz drugih republika u završnim operacijama.

 

Republika Hrvatska ima 56.538 kv. km., tu su Istra s 3.130 kv, km,, Baranja s  1214 kv. km, Rijeka, Zadar, otoci i Dvor na Uni sa oko 1.144 kv. km.

 

Znakovito je da nijedno ime s naših prostora nije na oslobodilačkim zastavama – hrvatskim i slovenskim - kao što je to ime Matije Gupca!

 

Jednako tako nitko odavde nije priznat na fil. markama i omotnicama diljem svijeta kao Tito. Posebno su značajne one u  SAD, Brazilu, Meksiku i Vatikanu.

 

Isto se odnosi i na priznanja najznačajnijih državnika toga vremena. Konkretno:

 

Trygve Lie, gen. sekretar OUN 1949. g.: « ...Tito je najmarkantnija ličnost današnjice. Odlikuje se otporom prema agresiji i ratu i nametanju stranih dominacija u miru, To će zauvijek ostati u povijesti  primjer inspirirane  hrabrosti i nezavisnosti...»

 

Franklin Roosevelt, predsjednik SAD, 1944. g.:»...Titova odluka da se Jugoslavija bori protiv nacista jest prekretnica u povijesti Drugoga svjetskog rata ,,,»

 

Martin Luther King – 1969: «Tito je, danas nema sumnje, državnik svijeta koji svojim snagama, umom i srcem, bez rezerve i sasvim iskreno,brani prava svih naroda da sami biraju svoj vlastiti put, oblik državnog upravljanja i nezavisnost u vanjskoj politici ...»

 

Winston Churchill 1944. g.:»Maršal Tito pokazao se ne samo kao veliki vojskovođa, nego i kao izvanredan državnik...»

 

Papa Pavao VI 1971. g. «...Vaša ekscelencija zna, s kolikom pažnjom Sveta stolica  i ja lično pratimo aktivnost koju Vi i Vaša Vlada provodite... i s koliko iskrenosti pozdravljamo  zasluženi uspjeh svake Vaše inicijative, kojoj je cilj obrana i jačanje mira i unapređenje  boljih i plodnijih odnosa među nacijama svih kontinenata.»

 

Interesantna je i ocjena najvećeg Titovog neprijatelja Heinricha Himmlera (1944.): «Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti maršala Tita... taj zaista zaslužuje titulu maršala! On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj ... koji bi imali takvu odlučnost i  tako čvrste nerve... taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je opkoljen, ali taj je čovjek našao  načina da se probije. Nikad nije kapitulirao.»

 

         Najbolji Titov poznavalac Ante Miko Tripalo ovako je vidio Tita u svome “Hrvatskom proljeću” (1990. str. 10) – usprkos tome što je bio povrijeđen nakon 1971. g.

 

         «Tito je nepobitno najveća ličnost jugoslavenskog komunističkog pokreta. Svaki ozbiljan pristup kritičkoj valorizaciji njegovih ključnih poteza u historiji ove zemlje i njenih naroda i narodnosti to sigurno potvrđuje. Njegov udio u osposobljavanju Partije za ulogu koju je imala u podizanju ustanka, razvijanju NOP-a, ostvarivanju revolucije, suprostavljanje Staljinu, uvođenje samoupravljanja, politika  nesvrstavanja – samo su dio  njegovog djela. Bez Tita, koji je imao podršku naroda i Partije, mnogo toga bilo bi veoma teško ostvariti. On je po svemu bio karizmatska i autoritativna ličnost, nije bio diktator. (Podcrtao ZIV) Bio je odlučan, tražio je disciplinu, bio je sklon dugim konzultacijama, ali je znao i presjeći kad bi to ocijenio potrebnim. Objektivni uvjeti naše zemlje u jednom su dužem  razdoblju zahtijevali djelatnost jedne takve lićnosti...»

 

         U ovom razmatranju služio sam se «zakonima povijesti» Marka Tulija Cicerona: «Prvi je zakon povijesti – ne reci ništa lažno. Drugi je zakon – imaj hrabrosti reći istinu!»

 

          Završit ću antifašističkim porukama čakovečke pjesnikinje Duić-Jovanović:

 

         Prva: «Što vrijedi da si Hrvat, ako čovjek nisi!

                    Ako čovjek nisi – protiv Hrvatske i ti si!»

 

 

         Druga: «Tebe samo voljet ću Croatia

 kad budeš domom sviju nacija -

           Samo Tebe kao Svijeta znamen

 kada zlu u Tebi kucne amen!»

 

 

         Hvala prof. Ivi Bariću i njegovim suradnicima na velikom trudu kojim su omogućili i dali vrijednost ovom Okruglom stolu!