Europski ili balkanski standard hrvatskog sudstva?
U riječkom Novom listu objavljen je 13. ožujka 2006. g. pod naslovom
«Vratimo se našim osnovnim pravima» i podnaslovom «Otvoreno, javno i
argumentirano kritizirajmo sve što zagađuje naše sudstvo – to će pomoći
stručnom i čestitom dijelu naših sudaca» slijedeći moj osvrt:
Da ne laje pas radi sela…potvrdio nam je i g. Đuro Sessa, predsjednik
Udruženja hrvatskih sudaca, u vašem cilju. listu od 4. ožujka u tekstu
pod naslovom – «Građani očajni zbog korupcije, suci gnjevni zbog
kritika.»
Ljuti g. Sessu što je Europska komisija odgodila ocjenjivati usporedbu
hrvatskih zakona s europskima iz razloga «korupcije, presporog suđenja,
kadroviranja u sudstvu…», jednako i ocjena Transparency International –
«da se 40 posto pritužbi građana u antikorupcijskom savjetovalištu
odnosi na pravosuđe.» G. Sessa će ovako ublažiti rečeno: «… u pravosuđu
ima neprimjerenog i nezakonitog ponašanja, ali za podatke
antikorupcijskog savjetovališta navodi da su metodološki i faktografski
pogrešni, jer su generalizirani i ne daje se nikakva analiza.»
Pokušat ću sada dati ovu «analizu» i to počam baš od g. Sesse. No, prije
toga pitanje: Što je učinio s «neprimjerenim i nezakonitim (!)
ponašanjem «u sudstvu?!
1. Još 16. travnja 2004. g. upozorio sam g Sessu, kao predsjednika
Općinskog suda u Zagrebu, citiram – «na kršenje mojih ljudskih prava,
ustavnih i zakonskih, na tome sudu u predmetima K-327/91, K-812/92,
K-150/04 i K-93/00. Sada mi se isto događa u predmetu K-105/02
(odnosno K-267/4 nakon ukidanja). Da jasnije vidite o čemu je riječ,
dostavljam Vam kopije mojih kritičkih primjedbi, koje sam uputio
sutkinji gđi Pleše 20. rujna i 9. prosinca 2003. g…» (Riječ je o
«rješavanju» predmeta kroz zastaru»)
Ni riječi o mome zahtjevu da mi se kao osobi teško oštećena sluha
osigura potreban čujnost u skladu sa zakonom, da sam diktiram svoje
iskaze s obzirom na sutkinjino izopačavanje i da se pazi na
zastarijevanje! Tada sam saznao i za taj «Sudski poslovnik koji
propisuje prioritete u rješavanju predmeta» u koji očito ne spadaju moje
visoke godine (sada – 87 g.)!
Vašom krivnjom g. Sessa sada je sve završilo u zastari, ja sam ostao i
bez 500 kuna, koje sam uplatio za pošteno i pravodobno suđenje, koje ste
s g. Majerovićem, onemogućili!
Stoga vaša izjava u Novom listu od 19. listopada 2005. g. – kako među
«temeljnim ljudskim pravima na kojima se temelji moderno demokratsko
društvo… je i pravo na nepristranog i samostalnog suca, koji neće biti
izložen (zahtjevima) kako i kada presuditi u konkretnom slučaju « -
primjer je birokratskog licemjerja…
2. Kako izgleda «postupak po zakonu» vaše štićenice Tamare Pleše?
Od deset podnesaka niti jedan nije ni registrirala niti na njega
odgovorila! Od dvadeset dokumenata koji opovrgavaju klevetnika (da sam
«srpski i Slobin sluga») – niti jedan nije predočen klevetniku, štitilo
ga se – doslovno – sakrivanjem ovih dokumenata! Evo pak kako se
navlačilo pod zastaru: Na drugom po redu ročištu okr. akademik Josip
Pečarić i njegov branitelj Željko Olujić predlože kao dokaz jednu
Jarebovu knjigu. Sutkinja to prihvati i u zapisniku naredi rok dostave
od osam dana. Prošlo je međutim deset mjeseci unatoč mojih požurnica –
ona «zaboravi» na svoju naredbu, oni također! Ili ovo: Na zadnjem
ročištu o.g. dopušta okrivljeniku da sve vrijeme čita svoj pamflet, koji
nema baš nikakve veze s navodima tužbe, u kome me vrijeđa na
najbezočniji način, uz otvorenu podršku sutkinje, da bi to «svjedočenje»
naprasno prekinula i meni onemogućila postavljanje konkretnih pitanja!
Ta sutkinja grubo vrijeđa istinu i kad kaže da je izvršila «uvid u
spis», jer to u par minuta nije ni bilo moguće. Osim toga u spisu su
vršena i neka čudna «čišćenja» - neki su spisi nestali, mijenjali su se
i brojevi spisa (na pr. žalba je bila pod br. 99 do 109. sada je na
broju 59 do 69, s time da na prvoj stranici imamo čak tri razna broja!)
Itd. Kod ovako očiglednog odugovlačenja sutkinja odbija moj zahtjev da
se Olujića kazni (kao na riječkom sudu!), ali ne, ona ih nagrađuje
odbijanjem optužbe, istodobno i zastarom! To mafijaško ponašanje
zaslužuje pažnju USKOK-a – svejedno da li je riječ o korupciji na
ideološkoj ili nekoj materijalnoj osnovi!
Vi biste g. Sessa trebali biti osjetljiviji i na domaću stručnu javnost.
Primjerice: Predsjednik Udruge za unapređenje pravosuđa «Juris Protecta»
upozorava: «Takvih sudaca kao što su ovi u Gospiću puno je više…
Pravosuđu je potrebno kompletno čišćenje (lustracija). (N.L. od 23.
prosinca 2005.) Ili, bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić:
«Čini se da se od sudaca stvara poseban stalež, za koji ne vrijede ni
Ustav ni zakoni!» Ili prof. dr. Damir Grubiša: «…velik (je) dio sudaca
zbog vlastite nesposobnosti, neobrazovanosti i prosječnosti sklon
supozitorijskom udvorništvu prema političarima na vlasti.» Ili prof. dr.
Siniša Rodin, vrhunski stručnjak za Europsko javno pravo: «Sudbena
vlast kao javna vlast ne može biti izuzeta od građanske kritike!» (N.L:
od 11. studenog 2005. g.)
3. Zagađivanje sudstva dolazilo je i s drugih strana – još odgovornijih.
Sjetimo se samo Milana Vukovića, koji je iz Vrhovnog suda propovijedao
da se u obrambenom ratu ne mogu praviti ratni zločini, iako ih i
hrvatsko kazneno pravo izričito nabraja!
U te zagađivače treba posebno ubrojiti spomenutog Željka Olujića: On je
kao Javni tužitelj RH – u cilju spašavanja ustaških ratnih zločinaca od
sudskog progona – izjavio da ne želi «primiti» četničkog vojvodu popa
Momčila Đujića, poznatog ratnog zločinca iz Knina. Kada sam ga u
«Danasu» (8. listopada 1991. g.) upitao: «Jesmo li na principu
«oportuniteta» (političke svrsishodnosti gonjenja sa stanovišta vlasti)
ili na principu »legaliteta», kad – po definiciji – «javni tužitelj mora
vršiti krivično gonjenje uvijek kad za to postoje uvjeti predviđeni u
zakonu ?! – nije odgovorio, iako je za to bio plaćen! Zbog takvih
«oportunista» bio je moguć nekažnjeni pokolj familije Zec usred Zagreba
i drugi «nestanci» nevinih ljudi – na sramotu većinske Hrvatske!
Vratimo se našim osnovnim pravima: otvoreno, javno i argumentirano
kritizirajmo sve što zagađuje naše sudstvo, to će samo pomoći stručnom i
čestitom dijelu naših sudaca, kojima nije nimalo lako u društvu tolikih
zagađivača!
Nakon ovog članka u N.L. od 15. i 19. travnja 2006. godine objavljene su
i ove ocjene:
Pojam korupcije treba proširiti jer ona je potkupljenost i zloupotreba
sudstva uopće, a dio sudaca potkupljen je i ideološki. Ideološka
opterećenost našega sudstva opasnija je od materijalne i začuđuje da ga
primjedbe i pritisci iz inozemstva uglavnom zaobilaze. (Nikola Visković,
profesor na Pravnome fakultetu u Splitu, o pristranosti hrvatskih
sudova, u «Feral Tribuneu»)
Postoje neiskusni, nesposobni, ali i moralno upitni suci. Upitna je
nezavisnost i nepristranost tih sudaca jer nisu ni odabrani po kriteriju
nezavisnosti i stručnosti, nego podobnosti ili čak povezanosti s
političkim, financijskim ili drugim interesnim grupama. (Jurica Malčić,
pučki pravobranitelj u izvještaju o radu u 2005., u «Jutarnjem lisltu»)
Europa
ili Balkan?