«Ratni zločini ne zastarjevaju – Suditi svima koji su počinili ratni
zločin»
- pod tim je naslovom riječki Novi list objavio 9. listopada 2001. g.
(vrijeme Račanove koalicijske vlade), ovaj moj tekst:
Kao bivši partizan pozdravljam političku odluku Vlade da pravosudni
organi, mimo utjecaja politike, otvore, po principu legaliteta, proces
protiv svakog tko je osnovano osumnjičen da je počinio ratni zločin, ma
s koje strane bio, dakle i onih s moje, partizanske strane. Također
pozdravljam odluku da stvaranju uvjeta za nezavisan rad pravosudnih
organa na čelu bude «žuti» Goran Granić, a ne neki «crni» poput
Vukojevića ili neki «crveni» ma koje fele bio!
Ne slažem se s onima koji bi sami sebi htjeli pisati
«karakteristiku», to je vrijeme zauvijek prošlo. Danas je već i kugla
zemaljska jedno «selo» u kojem se može preživjeti samo pogledom
naprijed, velikim naporima za izgradnju boljeg svijeta, tolerancijom,
demokratskim razrješavanjem suprotnosti i suosjećanjem za druge, osobito
za slabije. Hrvatska tek je «zaselak» u tom «selu», jer po površini i
broju stanovnika čini nešto više od pola posto Europe! Zato ćemo
preživjeti samo ako se otkvačimo od «jučer» i bacimo svim snagama na ono
«danas» i «sutra»! Tu vidim osnovnu vrijednost ove vladine odluke!
Da se poslužim poštapalicom naših hrvatskih fašista –
«dignitet» (dostojanstvo, vrijednost) naše NOB time će biti samo ojačan!
Oprati blato sa sebe uvijek znači biti čišći. To neka samostalno, u
zakonom propisanom postupku utvrdi nezavisni sud i pojedinačnog krivca
utvrdi pravomoćnom osudom. To valja prihvatiti s bitnom porukom – da se
takvo što više nikada ne ponovi!
Svatko, i pojedinac i zajednica, imaju svoju «vagu» - na jednu
stranu ide «plus», na drugu «minus» - pa neka o rezultatu odluče
kompetentni…
Bez ikakvog su temelja tvrdnje da time Vlada (s akcentom na
Račana) «podilazi ekstremnoj desnici» - ta samo slijepac ne vidi
terorističke akcije ove «desnice», zbog toga što Vlada ne ometa
pravosudne organe u procesuiranju pojedinačnih slučajeva novijih ratnih
zločina, čime zapravo na najbolji način čuva dignitet domovinskog rata,
svijetu (čitavom tom «selu») pokazuje bolju sliku Hrvatske koja poštuje
međunarodne obveze, međunarodno i njemu sukladno domaće ratno pravo. O
paroli – «Tuđman je štitio partizane, Račan će im suditi» ne vrijedi
trošiti riječi, jer su obje tvrdnje evidentno neistinite.
Posao za međunarodnu komisiju
Da bismo zaključili temu «jučer», Vlada bi trebala podržati i
moj davni prijedlog, koji je «Novi list» stavio i u njegov podnaslov –
«U pitanju ratnih i poratnih žrtava u nas, mi hrvatski antifašisti,
imamo najkonkretnije rješenje: prepustiti posao objektivnoj međunarodnoj
komisiji, kojoj će sve strane moći ravnopravno dostavljati dokumente i
prijave. Ustaška strana to ne prihvaća, iako joj takav poziv upućujemo
još od ljeta 1990. godine – dobro znaju kako bi prošli sa svojim
«brojkama» (NL,7.veljače 1995.).
Važno je naglasiti: primanjem u OUN Hrvatske se obvezala
provoditi sve njegove odluke i pravila međunarodnog prava (i najnoviju
obvezu borbe protiv terorizma, što znači i domaćeg!), tu dolazi i puna
suradnja s Haškim sudom u vezi s ratnim zločinima na području
ex-Jugoslavije; drugo, Kazneni zakon RH (HDZ-ov!) preuzeo je sve bitne
odredbe međunarodnog kaznenog prava pod naslovom – «Kaznena djela protiv
vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom», da podsjetim na neke
naslove – Genocid (čl. 156.), Agresivni rat (čl. 157.), Ratni zločin
protiv civilnog pučanstva (čl. 158.), Ratni zločin protiv ratnih
zarobljenika (čl. 160.), i dr. i treće, po međunarodnom i našem KZ, ta
kaznena djela ne zastarijevaju, «kao i druga kaznena djela što ne
zastarijevaju prema međunarodnom pravu». (čl.18.).
Neshvatljivo je da se Vlada napada sa svih strana samo zato što
je ovdje principijelna i poštuje hrvatske obveze!
Budući da je ovdje HDZ glasno preglasan upozorit ću na dvije
činjenice:
1) Javno sam Željku Olujiću, kao javnom tužitelju RH postavio pitanje –
citiram: «Kako se slaže Olujićevo inzistiranje na kažnjavanju aktualnih
ratnih zločinaca (što je opravdano) s njegovim odbijanjem da «primi»
notornog ratnog zločinca, četničkog vojvodu Momčila Đujića, iako ni
njegovi zločini ne zastarijevaju po
našem i međunarodnom kaznenom pravu? Kako to da više «ne postoje»
ustaški ratni zločinci: s nekima teče «pomirba», neki se čak – za
razliku od stanja na Zapadu – i veličaju? Jesmo li na principu
«oportuniteta» (političke svrsishodnosti gonjenja sa stanovišta vlasti)
ili na principu «legaliteta», kad – po definiciji – «javni tužitelj mora
vršiti krivično gonjenje kad za to postoje uvjeti predviđeni u zakonu»?
(Danas, 8.listopada 1991.). Bahati HDZ-ovac nije odgovorio! Uvjeren sam
da neće ni sada!
Poništene osude zločincima
2) Još je teži slučaj kada je HDZ protiv našeg i međunarodnog prava kroz
Sabor RH 14. veljače 1992. poništio – mimo suda – sve osude ranijih
sudova, među kojima i takvim notornim ratnim zločincima kakvi su bili
zapovjednici logora u Jasenovcu i autori rasnih zakona NDH. Tražim da
Sabor poništi ove sramotne deklaracije i vrati se pravnoj državi, bez
toga neće biti koristi od sadašnjih principijelnih odluka naše Vlade!
Hoće li HDZ izaći iz svoga pučističkog bunkera i sam popraviti štetu
koju nam je tada načinio?
Vladina odluka o slobodnom djelovanju pravosudnih organa objektivno je
poništila smisao pučističkog zahtjeva za referendumom sa zahtjevom da
osumnjičen za ratne zločine u Domovinskom ratu budu jednako «zaštićeni»
kao i oni iz vremena NOB-a! Nema tu nikakve «zaštite», ni za koga
zastare i što sada? Zar da iz opljačkane kase plaćamo i taj luksuz
ionako privilegiranih «domoljuba»?
Hrvatska himna je bez sumnje dio našeg identiteta. Ja bih rekao i
zakletve, posebno za stih – «da svoj narod Hrvat ljubi». Ne može se
ljubiti svoj narod tražeći privilegije preko njegovih mogućnosti, ne
može se ljubiti svoj narod odvlačenjem u bespuća prošlosti i bježanjem
od gorućih problema u borbi za danas i sutra, bez
poštovanja međunarodnih i naših pravnih obveza, bez materijalnih i
drugih žrtvovanja svih kategorija našeg društva!